Ivan Meroveus | Marina

jeste li čuli za Marinu

ona je bila Terpsihora riječi
morska pjena kobi

ona je u revoluciji
odabrala krivu stranu
i morala je pobjeći
jednu kćer su joj izgladnjeli
sina otuđili muža ubili

tužna Jelabugo
znaš li kako je to
kad te se netko imenom sjeća
po smrti

svi njeni zavežljaji svjedočanstava
u putnom kovčegu pod nogama
nisu je mogli zadržati
još koji tren
kako bi uzmogla prepoznati djevojčicu
na peronu
i reći joj:

ne odlazi!

zaboravi Bloka i Pasternaka
zaboravi na Pariz
uhvati se za ruku, Marina
i uštipni
sve san je
a mi smo od njega zadrhtali u njemu
i drhtajima zavezani
ne možemo se probuditi

neka stihovi teku
dok san je meko uzglavlje
neka drhtaji žure
prije nego se probudimo

probudi se, Marina