Miljenka Koštro | Ja nisam iluzionist

Pretvaram misli u potočiće
I vrludave ponornice
Njima hranim i odijevam
Cvijet i trn ruže
Gurnem ih u žeravicu
Neke trpam u džepove
Divljem vjetru
Ili ih prepustim
Nemiru valova
Tjeram ih od sebe
Idite
Vješajte se o granama
Staroga hrasta
Cvjetajte na nekim livadama
Da na vas pčelice svrate
Pa se zanosom oslade
Kao trava rastite
Dok vas kosac ne pokosi
Samo se ne pretvarajte u magle sive
Vi ste nadahnuće, bez krika
Lira u glasu žene
Koja nije iluzionist
Nego samo krhki dašak
U čaši vode
Koji će kad-tad utihnuti
Moje misli ipak
Ne skidaju osmijeh s lica