Mate Milas | Ruke

U studenoj noći, kad i zadnji list pane
Razapet će kušnja ogoljele grane
I svijat će ih vjetar, i pljusak će ih tući
Ko da će od strepnje krhko srce pući

A s očima zore, s dahom prve zrake
U nadanje silno pretvorit će se muke
K nebu će se, k suncu, k licu bogomajke
Izmorene grane pružiti ko ruke