Danas ću ponoviti
Mahati panično rukama
Prijeteći vremenu
I doći će noć
Još jedna kletva tog vremena
Sjetit ću se iskrivljene slike čovjeka
I mraka
Zavještanja
Koje promiče
Aveti lebdećih očiju
Njegovih i njihovih potom
Nekih slika koje spaja
U apoteozu
Postojanja
A da ne zna
Što stvara
Što izaziva
Rastrojstvom
Ogledalima
Riječima
Novom poetikom boli
Nadrealnog postojanja
Koje nudi kao formulu
Ili rješenje jednadžbe
Cinizma
Smijeha
Iskrivljenih melankolija
Nudi sebe
Novu estetiku
Zar da pred njom klečim?
On zna.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.