Željko Bilankov | Nisam znao

Nisam znao da postoji osmijeh
što tako brzo briše boli;
i može li zapravo ikada više
srce moje da iskreno voli?!

Nisam to znao do večeri krasne
kada je sjela tik uz mene,
a onda sam kao ovisnik pravi
pustio da mi proteče kroz vene!

Ne, nisam znao da neće moći
baš kao u bajci ostati dugo;
kad mi je rekla da mora ići
vani je strašno zapuhalo jugo.

Dok je bježala s vjetrom u kosi,
izgubi čudom taj divan osmijeh;
umjesto cipele svoje i ja ga prigrlih
u nadi da će kada je pronađem
nanovo spojiti duše nas dvoje!