Darko Foder | Životni hram

Uhodi me hod tvoj
u svakoj pukotini žića,
na putu kamenitih slutnji
utabanom stazom mog usnulog bića.

Znam da sjajno jutro se sprema
nakon tmurne i šutljive noći,
bljesak raskinut će okove srca
što radosno s jutrom s tobom će poći.

Godinama u mutnoj kaljuži kružih,
a tratina meka i nježni povjetarac
strpljivo čekaju da moji koraci potrče
prije nego li mine čas, te postanem starac.

Čemu žurba, čemu bezglavi nalet
kad blizu je dan da jaglac procvate,
da led otope oči tvoje, a dobrota i ljubav
s proljećem svu izgubljenu prošlost mi vrate.

Vodi me ti, čekana ženo!
U tvoje sam ruke
čitavog svog sutrašnjeg puta stavio plam
i za vječnost
svu vjeru, nadu i ljubav
utkao u naš životni hram.




_____________________________________________
Recital ljubavne poezije „Hod se nastavlja - Željka Boc“
Marija Bistrica 2017. godine