Tomislav Domović | Jezici

Dok se iz mene dime pjesme
Ima me:
U zrcalima tvoje kože,
predsobljima bez tapeta i izlaznih vrata
U gutljaju kave koju piješ privodeći svijet u uzdah;
početak dana svršetak je života

„gdje ima dima ima i vatre“
Ta vrijedi i u slučaju mojega versističkog piromanstva;
Dok se dah sivi
u kotlu još pišti najdraža noć
Ona, u kojoj ti je tijelo bilo gusti dim,
štipaljka za oči, pojilica za jezike:

Žedan pjesnički,
poplavljen čovjekov