Prelazio sam cestu držeći ruku Dječaka
Gradili smo zaštitnu kupolu oko nas
slažući riječi
otpočetka i unatrag
pjevajući
Gradili smo svijet veselih otkrića
U njemu se dugo razmišlja
hodajući gore-dolje
poput Baltazara
i viče: Eureka
Smijali se našim sklonostima
kako volimo automobile
a želimo živjeti život
slobodnih bića
bez straha
Prelazio sam cestu pitajući se
Postaje li se u želji za bezbrižnošću
nebrižan?
I zastao u sjeni
kestena u cvatu...
Za ruku me držao Čovjek
što samog sebe stvara
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.