Ruše nam se dani u slijedu strogom,
koferi antikni puni zluradosti,
u njima je prošlost nagažena nogom,
rastrgane knjige, skamenjene kosti.
Koraci su bolni, a sadašnjost šepa,
sanjamo budućnost oborenog čela,
prošlost je bučna, misao je slijepa,
amplituda bunta na šutnju se svela.
Ruše nam se dani, domine u nizu,
u stoljeće prošlo čvrsto usidreni,
nije bilo sreće, a bili smo blizu,
spasi se tko može. Promisli i kreni!
Možda nam se misli susretnu i slože,
pa se opet arka otisne od hridi,
neko novo doba čuvam ispod kože,
napinjem jedra u susret Atlantidi.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.