Majda Fradelić | Udah

Kad postajem čista prostornost
i vrijeme bez trajanja
oslonjena na tišinu svih tišina,
kad postajem otvoren dlan
bez kajanja
pred vratima bestežinskog svijeta,
 prsti drhte
dodirujući nepostojeći dan,
kad postajem nijema riječ
i misao bez tijela
prelazi prag,
    udišem tvoj trag