Božica Jelušić | Jastuk od lišća

(Zamalo posvećeno)

Jastuk od spužve, perja, pahulja od topole;
Možeš u njega lako staviti bilo što drugo.
Jastuke punjene lišćem samo pjesnici vole,
I poklone ih nekad nekom, za sjećanje dugo.

Stare, potrošene riječi...Alat što hrđu privlači.
Poezija ne vrijedi, ako ne izmami suzu.
Jedni su zlatopojci, drugi pak vrijedni kovači,
Al' samo oni su pravi, što zalegnu uz Muzu.

Ona im jastučnice šije, s uzorkom cvjetnim.
Škrobi im bijelo platno, štirkom iz Kuće zime.
No, blatnim drumom se klate u sandalama ljetnim,
I vagon lišća napada, prije no zasluže ime.

Dakle, jastuk od lišća. Osjeti tu milinu.
Vranu u pirakanti mračnim okom prostrijelim.
Mjerkam lipe u Livnu. Platane u Berlinu.
Mogu li poslije svega, reći što ZAISTA želim?

Berlin, 23. rujna 2018.