Slušajući šumorenje kiše
u daljini gromovi rastaču se
grme sve tiše
Na tamnom modrom nebu
zabijelilo se srce
kao da ga rakova kliješta drže
i začas, nema ga više
Oblake presjecaju munje
i njihov bljesak samo jedan tren sjao
prije no što je tutanj gromovitih kola
na prašnjave puteve pao
Negdje na horizontu
sastali se zemlja i nebo
pa ne vidiš crtu koja ih razdvaja
U zelenom lišću neumorno
mlada ptica pjeva
među granama mog lješnjakovog gaja
Glas joj je cvrkutav i glasan
vibrantno se trese cijelim tijelom
dok se kapljice kiše još cijede
niz hostinog cvijeta glavom bijelom
I evo je opet
spustila se k'o iz kabla
jednolikim mlazom se slijeva
utihnu i moja crvenrepka
ni njoj se više ne pjeva
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.