Ritnulo
Kopitom udarilo posred glave
Posljednjim se trzajem oprostilo
Od vrelog dana i noći plave
Jutro me dočekalo svježe
Od laganog vjetrića što puše
Uzalud mu u grlu zaostali hroptaj
Dok mu visoke temperature ruše
Ljeto me još jednom opalilo
Žarkim dahom
Po obrazu bijelom
Još me jednom oblilo
Slanim znojem po tijelu cijelom
Al' ja sam sa sebe sprala
Njegove požudne ruke
I nemarno povješala da se suše
Mokre ručnike na drvene kuke
Neće me ono više varat'
Svojim zavodljivim pijevom
Neke lude romanse mi obećavat'
A onda pobjeći sa dosadnim zijevom
Neće me više buditi
Noću da se okrećem
Ka' na gradele riba
Niti će mi morem šumoriti
Ća mi za sriću triba
Jesen je moje doba
U koje uranjam lako
U magle guste kad se spuste
Lelujaju konjske grive guste
Maglama mogu broditi
Proplancima i bez jedara
Slušati topot košuta
I jelenju riku iz njedara
I neka se samo propinje
Nek' se uzalud rita
Mene čekaju moja polja i vrane
A njega 'ko više pita
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.