Robert Janeš | uvod u opće mrtvilo

ako se i ponovo rodim
u nekom drugom tijelu
nakon što sam umro
“uz nešto drilla”
(rekao bi Slamnig)
neću se sjećati ničeg
ni nikog, ma tko ona bila

tek tu i tamo neki osjećaj
iznest će sjećanje
kojem ću se čuditi – otkud?!
– to nikad se dogodilo nije!

i opet ću pogaziti glupi strah
koji javi se kao upozorenje
i opet ću u istu upasti rupu
dok um zauzet je bio
računom vjerojatnosti
a srce ljubilo je li ljubilo?

tek možda ću ispuzati lakše nego prije
možda-da/možda-ne
ali ja to neću znati
i bit ću opet prepun grkog bola
jer ono “sed vitae – infamna je parola”
(opet bi rekao Slamnig)