Maja Šiprak | Moj si svjetionik

bez tebe ostala bih pusti ocean
jalova pučina lišena svjetionika i brodova
zjenica koje iščekuju pogled
jači od ljetnog podnevnog sunca
da zaiskri kad tebe ugledaju

tišinom i nježnošću
zapleo si se u moju kosu
i spleo ljubavnu pletenicu
finom čipkom ogrnuo mi dušu
pa te grlim djetinjom radošću
i ljubim vatrom uzajamnog pripadanja

želim useliti radost u tvoje dane
izbrisati nemire
toplim dlanom na obrazima
iskonom te ljubiti
do iskona ti se dati