Bez njih, ja doskitam samo do krovova kuća,
sve dalje nepoznat je put,
pogled se ruši u zemlju kao zlato u kiselinu
Tvoje oči,
zamišljene kad se ljubav pjeni,
posoljene kad more iz njih osušim
Otvoriš ih, nazirem sebe
Sklopiš li ih, pod kapcima, iz amfora zjena,
isplivaju ribe s kojima si plivala prije nego si naučila disati,
prije nego sam tvoje tijelo izlomio kao prosušen hljeb,
dječji zajutrak, mrve umočene u bijelu kavu,
topli život pod jezikom
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.