Ubijali su me već nekoliko puta.
Natanane. Klali me, rasčetvrtavali,
čupali utrobu na milimetre: crijeva,
želudac, jetru, pluća, srce.
Ubijali me ciglama.
Našli su i Slamnigove prigle
pa pokrili, da se ne vidi.
Ali repić bi ostao.
I svaki put izrastao bih
iz tog beznačajnog ostatka
u medvjeda koji će ljubazno pozdraviti
ljude koji prolaze
i poželjeti im sreću.
Jer, nemaju pojma dželati
da mene ubiti može
samo dječja ruka
koja njima više nikad
nikad izrasti neće.
A ta me ruka voli.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.