Kolumne

četvrtak, 24. svibnja 2018.

Darko Balaš | Život...



Proleti - taj kratki dah što vječnost znači;
Poput latice krhak, a od sudbine jači!
Samo suza u jednoj kapi nebeske kiše,
Zasja u treptaju svemira...i nema ga više.

Prođe u pjesmi što tugu i radost nosi,
Poput traga vjetra u raspuštenoj kosi;
Čarolija stvaranja u besmislu praznine,
Iskra svjetlosti, što se zapali i mine.

Dođi, jedino ćemo ljubavlju ostaviti priču!
Dođi, jedino zaljubljeni vjerom planine miču!
Raduj se, prepusti, igraj se do kraja...
Začas, svjetlost zgasne i nestane sjaja.

Ne brini za druge, samo me drži za ruku,
Pretvorimo naš kratki dah u sigurnu luku!


Posveta ocu

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.