Što će nam dati vrijeme, što će spasiti sate?
Tko će nas zagrljajem stegnuti sve do boli?
Tek kad ovije deblo,modra glicinija cvate,
Ne mareći za milost koju trup zarobljen moli.
Ne haje čovjek za ono, što dobije lagano.
Tek kad rosom prosuzi, miriše cvijet u zoru.
Negdje pod modrom kišom srce je zakopano,
A vriježu otimača nosim na licu k'o boru.
14. svibnja 2018.
Flora Green
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.