Kako je dobro napisati pismo,
i čekati dugo iza starih škura,
kad život bičem bijesno zapucketa
sakrit se od mraza, zime i od bura.
I slušati vjetre kako njišu žita
dok oblaci nebom stare čežnje siju
a u duši kradom, k'o pupoljci rani,
neke davne nade u tišini zriju.
Kako je dobro napisati pismo
i čekati dugo dok ne padnu kiše;
pustiti snove da se roje, lete,
dok maglena suton u krošnji se njiše.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.