Pruži mi ruku, znam kako se to može,
Pod istim smo zvijezdama hodali...
Rođeni isti, ispod sunca i kože,
Duše smo za laži prodali!
Bože, hoćemo li svi čekati taj oprost prvi?
Zar ćemo uvijek kriviti jedni druge?
Dokad' ćemo gluposti plaćati u krvi?
Namjesto razumijevanja, sijati tuge!
Dosta je, dosta je mržnje vlastita brata!
Mi možemo bolje, za to postojimo.
Hrabrost ne leži iza objave rata,
Već gledanjem u oči kad pred zlom stojimo!
Pruži mi ruku, ja pružit ću svoju,
Neka gospodari strahuju sami!
Tu stanuje hrabrost, ne u krvavom boju,
Okrenimo se svjetlu, recimo ne tami!
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.