Dok luna strogo srebri,
ja se tebi rasipam.
Slijedim te
sebe loveći u krugu
kao ludi sanjar što
zavežljaj duge svom gradu poklanja.
Dok luna strogo srebri,
zatvorene u krug zagrljaja
na posljednjoj točki skutrene,
u dlan sakupljene
tišine,
riječi.
Dok luna strogo srebri,
bumerang sreće
uvijek iznova stihom vraćam
mjesecu,
suncu,
čudu u svemiru.
Zaigranom dječaku.
Tebi.
Iz zbirke Boja meda
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.