Listopad je draga. Prava kišna jesen.
Usnule su krošnje čekajući tebe.
Naslonjen na kesten, ljubavlju zanesen
sigurno ćeš doći. Uvjeravam sebe.
Silazim do rijeke. Šuti. Samo teče.
Obala se druga maglovito sluti.
Mostovi su nada, obećanje sreće.
Susreti pod njima zagrljaje ćuti.
Stubama se penjem prema tvome domu.
Pokucam na prozor. Potiho. Polako.
Poruka mi čudna uznemiri dušu:
ugasi se svjetlo, zastor se poma'ko.
Pružamo si ruke. ne trebaju riječi.
Kišobran za dvoje. Šetnji nema kraja.
Ma koliko rijeka s jeseni nabuja,
most ljubavi, uvijek, dvije obale spaja.
1 komentar :
Prvo svega čestitam na ustrajanju u uređivanju ove hvalevrijedne stranice...pjesnikinja i pjesnika sa SVIH strana. U tome draž, to je prava poezija. Ujedno zahvaljujem na objavi moje -jesenske. P
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.