Robert Tomšić | Kod bake u Slavoniji

(iz djetinjstva)

Kada se sjetim djeda i bake Marije,
nesvjesno mi se javi osmjeh na licu.
Tadija me drži na koljenu i priča, male, lijepe priče.
Velikim, tvrdim dlanom nježno mi miluje kosu.
Ruke mu uvijek mirišu na med!
Često priča o pčelama, radinim i lijepim,
u njegovom krilu topim se kao tek vrcani med.
Baka gleda, sva mirisna na domaći kruh i kaže:
„Gle, jedan stari, drugi mali, a isti su,
mirišu na med. Bogu hvala!“