Nekog mirnog jutra,
kad mjesec ode,
a sunce se ponovo rodi,
klonulu dušu više neće imati
tko da vodi.
U dodiru dana i noći,
u košmaru straha i želja,
zadrhtat će strune vremena,
zaplesati sjenke nestajanja.
Isušit će se kapljica rose na cvijetu,
zrno pijeska u pustinji svijeta
otpuhat će olujni vjetrovi.
Rijekom života otplovit će
zagrljeni,
trajanje i nestajanje,
rađanje i umiranje.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.