Pokloni mi svoje oči
Da ih rastopim sa šećerom
I pojedem nakon ponoći.
Čuvat' ću te u sebi
I skuhati ti srce kada poželiš da te volim.
Dođi,
Poderi mi kožu, slijepi ju natrag jezikom,
Probodi si obraze kristalima mojih zjenica.
Kada padne kiša cikorija
Utopit' ću te u Svemiru mrtvog neba
I zamrznuti tvoj osmijeh
Na usnama od vanilije,
Dok toneš
I kaplješ mi na dlan svoje riječi
Boje bademovog mlijeka i boli.
Uhvati se za zvijezdu, opeci krila
Na neonsku boju svjetla,
I utoni
U Svemir.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.