Maja Sabljak | Maline

Ti me voliš u intervalima kratkih otkucaja
Skrivenih u plavičastim vrpcama ispod kože,
Spiralnim dahom obavijaš moje tuge izgubljene
U slapovima mekih žudnji.
Sanjaš me.
Možda.
Prislanjaš obraz uz purpurne sjene
Savijenih latica šafrana u mrazu
Ne znajući da
U svakoj liniji srca tražim dio tebe.
Zastajem u maglama beskrajnih obrisa
Zamišljajući miris tvoje kose
I usana boje malina
Zdrobljenih pod vršcima prstiju.
Željeti tebe hodanje je po žici
U nekom drugom svemiru utonulom u tamu,
Dodirivanje vrele šalice
Ostavljene na rubu stola
I rastapanje meda pod jezikom.
A ti,
Voliš me pogledom, pokretom,
Svakom trepavicom koja ti padne na dlan.
Ponekad.
Možda.