mirisom vlažne zemlje,
buđenjem trava iz utrobe sna
mokre od čeznutljivih kiša
koje škrope sjeme sutrašnjice,
razlijevaju hrabrost stazama kroz vrijeme
na putu do tvojih dodira.
I ovog proljeća te nesebično volim
uz rijeku što ušću hita
poput mene koja hrlim tebi
kapima združenim u val,
prepreke na putu rušim
plimom u venama tečem prema tebi
da utonem u vir topline ramena.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.