Umoran od putovanja
iskačem iz jurećeg vlaka
u srce grada koji me nikada nije volio
Tražio sam te ljubavi
U našoj sobi za dvoje
ostale su samo haljine u koje si me oblačila
sjećam se...
svoju predstavu o meni kitila si kao božićnu jelku
Usamljenost usmjerava moje korake u jutarnju gužvu
Bez tvojih ukrasa nitko me ne primjećuje
Više nisam sažet u jednoj točci
Razliveno pločnikom
moje nježno ja poprima mračne obrise
Spušta se tama, mori me glad
moje pjesme nisu jestive
Čujem pijetlove kako plaču
Noćas im odrubljuju glave
i pitam se tko će me probuditi u zoru
Ovo će biti duga, mračna noć
samo mutni odsjaj mjeseca u daljini
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.