Sven Adam Ewin | Rilke

bio sam glava kobre
približavao sam ti se
u ritmu mlade crnkinje iz plemena bororo
u sahelu

ukočena od straha
bila si ruža rilkeova
trajno boležljiva imenovanjem

prilazio sam ti ranjivim zjenicama
oslobođen gospodinom nad vojskama
od mača
od puške
od rova
od žice

ostah bez leptirovih vjeđa
ti bez opiranja
prah na jagodici prsta
sve je mirisalo na izdaju usana

opiranje reci
gdje je tu bila probuđenost?

a ti strahu
reci
kako ničiji san?