Tečeš kroz mene bujicom iznenađenja
k'oplaninske vode u rano proljeće,
glasnik si ptica selica na povratku s juga
koje pjesmu novog početka nose.
Razlijevaš se mojim dolinama
žednim tebe svakog novog jutra,
u meandrima otvorenog srca
nereide pletu mrežu nitima sna.
Živi vrutak otkapaš u meni
kapi postanka žudnjom skupljaš
za neke buduće tople kiše
da natope sjeme nevidljivih cvjetova.
I ispireš tuge nekih davnih dana
dok te nisam znala,
svetom vodom svih naših uviranja
natapaš svemire u nama.
1 komentar :
Bravo, Neda.
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.