Noću pjesnici pišu,
skriveni od značenja.
Kad utihnu lampe
i okruži ih mrak,
u intimi doma ispisuju retke.
Nešto vam žele reći.
Mahom ne čujete
molitve
kojima ocrtavaju
potrebu za zagrljajem, riječi, osmijehom.
Pjesnici su uvijek sami.
U punoj kući,
lebde u svom svjetioniku i mašu.
Njihove tihe glasove ćute
tek probrani.
Javite im da čujete.
Oglasite se, dragi ljudi.
Njihova samotna obala
primiti će vaše brodice
I okružit vas plamenom iskrom poezije.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.