kroz zamagljen prozor
kiša tiho rominja,
na ulici zalutali prolaznik,
noć se polako spušta
i već se pale ulične svjetiljke.
Gledam
kako tama obavija krošnje drveća
i kako siva mačka mirno
spava pokraj peći u kuhinji,
dok glazba tiho svira.
Gledam
i smiješim se.
Uzimam knjigu,
otvaram stranicu i
okrećem novi list.
Smiješim se još uvijek.
Noć je.
Svjetlo se gasi.
Sanjam dugu nad poljima sunovrata.
I odjednom
znam
da život teče dalje.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.