Kolumne
Jelena Hrvoj |
Eleonora Ernoić Krnjak |
Martina Sviben |
Mirjana Mrkela |
Aleksandar Horvat |
srijeda, 23. studenoga 2016.
Dubravka Borić | Jazȉk mojiẽ mãtere
To je ȉzvor bogȁt, čȉst i lȋp,
čȁ mȋrno se gĩbo
sa zlȏton optȍčenon
zvȍnih melodȉjon.
-------------------------------------------------
To mȕžika je bonãce, čȁ mirȕje,
zĩbje se, mrȉško,
pãdo i pȅnje,
ȍsekon i plȉmon.
-------------------------------------------------
Tȍ- pramalȉće mi zelȅno
čȁ cvatȅ od sȕnac - istȍka;
u kãpji zoriẽ, u kãpji rosiẽ,
i rũdi, rũdi, iz dubiniẽ prȁ - ȍka.
-------------------------------------------------
Znȏ bȉt bosȁ nogȁ u krōjiȇvstvu drȏč,
ȕka bȍlesnega jȕga,
zvȋžjonje bȕre u mȑklon noćȉ,
glȏs kukvȋž iz tmȉne u rȕševini…
-------------------------------------------------
Jazȉk mojiẽ mãtere nĩ cvȋt č a v ȉ t a r g a p u s t ȍ š i !!!
Tȍ je cvȋt pod baldakȋnon
kȋ te vrhȕ bȑda ȍbasuta svȉtlon,
od ȉskona, čȉsten vrȉlu vȍdi.
_________________________________
čakavica- otok Brač (pučiški idiom)
jazȉk- jezik
čȁ- što
bonãca- mirno stanje morske vode
pramalȉće- proljeće
sȕnac- istȍk – izlazeće sunce
krōjiȇvstvo- kraljevstvo
ȕka- huka
zvȋžjonje - zviždanje
glȏs - glas
kukvȉža- kukavica
rȕševina- ruševna kuća
nĩ - nije
kȋ -koji
vrȉlo- vrelo, izvor
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.