Sonja Smolec | Pismo Jesenjinu

Riječi za te slažem, pismo sad ti pišem,
šaljem ga u prošlost gdje te nema više.
Tvoje lice blijedo, tvoje oči sjajne,
stihovi nam tvoji razotkriše tajne.

Napisah za vjetar, praporce na snijegu,
potok u dolini, kućicu na brijegu.
I za dim napisah što se lako vije,
i za tebe Sergej što se svijetu smiješ.

Ljubio si žene a volio majku,
uz dim cigarete i uz balalajku.
Ispijajuć' votku, smijuć' se životu
ti u smrti ranoj naš'o si ljepotu.

Pjesme tvoje bjehu melem za sve druge
dok za tebe osta pun naramak tuge.