Ti i ja
dvije samoće
u jutru bez zore
u mrklini noći
Ja i ti
jedna izmoždena misao
jedno traženje
u vremenu bez početka i kraja
ne usudimo se pitati
samo osjećati
A poslije
poslije
opet tonemo
u vlastiti mrak
osuđeni nositi sebe
uzaludno se zavaravajući
da živimo
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.