Htio sam da izrastaš sa suhozidovima
tim prekrasnim bićima u utrobi krilatog otoka
da prestaneš sisati majku pod šarenim kišobranom
i zaboraviš oca koji se spustio niz dimnjak
da se uspneš
nakon krčenja puta obraslog u korov
na najvišu stijenu
i zakoračiš u prazninu bez straha od pada
a naučio sam te graditi zidove do neba
unutar kojeg čuvaš pokretnost duše u svojem prostranstvu
i sad sam ja taj koji se boji zaroniti u tu dubinu
gdje bestežinske ptice svojim neprekidnim letom
ne ostavljaju tragove u naborima mašte
stvarajući fraktale glazbe koja ne dopire
do mog ograničenog sluha
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.