Igor Petrić | Imaju li oči tvoje ruke

Vjeruješ li dovoljno
vjeruješ li uopće
u sve te priče koje,
servirane hladne,
dolaze do tvog stola?
Starog, rasklimanog stola
na kojem mrvice prošlih života
bulje izmišljenim očima
u tvoj lik, smežuran i nevjerojatno tih.
Vjeruješ li u Boga kako su te učili,
u sudbinu ili proroke iz Babilona.
Vjeruješ li u sebe?
O čovječe,
ponekad tako si jadan
tako  si malen i ranjiv bez oklopa.
Kupi si jedan,
možda ti zatreba u ovom svijetu
koji poprima nevjerojatan oblik,
koji jedva diše pod pritiskom
i samo što se ne raspadne.
Vjeruješ li u bajke
i sve crtane likove,
superjunake i njihove pratilje.
O čovječe,
budi muško, budi žensko,
dijete i njegova sjena,
budi sve od jednom,
otvori oči
i probudi se.