Edgar Allan Poe | Rjeci

Prelijepa rijeko! dok tvoj pramen
kristalno čist treperi,
ti žarke si ljepote znamen
- srce neskrito ljupko -
smjelih draži klupko
u starog Alberta kćeri;

Kad ona tvom se valu smješi -
što trepti kroz odsjaje -
tad od svih potoka ljepši
njen poklonik postaje;
jer, kao tvoj val, on sred srca
lik čuva njen duboko -
i drhti dok se nad njim zrca
duše joj željno oko.