Davorka Črnčec | Nebo

Trebam te
da šutiš uz mene
u zalascima zlatnim rujanskim
kad me tišinom pjesma nova tišti,
da zračiš svemirom toplinu
kad zimom ovijene ruke lutaju i traže,
kad s proljećima ptice se u gnijezda vraćaju,
kad za ljetnih noći žeđ posred grudi osjetim.

Trebam te
u danima sivim,
u danima žutim i plavim
kad nebo mazi i pokriva,
plače i rida,
kada premaleno je za snove,
preveliko za let.

Trebam te blizu
da mogu prstima pjesmu ti reči.