ima jedna tiha ulica
u mom gradu
šćućurena između šutljivih baroknih zgrada
čiji uvijek zatvoreni strogi prozori čuvaju tajne
skrivena od razbludne galame
otvara se ona u sutone
kad krvari umorno nebo iza Uršulinske crkve
i ljetna omama počiva za prvih krijesnica
u vlažnom zraku Staroga grada
dok njegove klupe sramežljivo skrivene ispod gustih krošanja
čeznu za sretnim ljubavnicima
zimskih večeri oko uličnih fenjera
njome pahulje pletu zlatne rojeve
a snovito kolo prepliće
ples labudova s krinolinama bečkih valcera
tad oko suzu zaustavlja
jer duša bi počinka
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.