Slavica Gazibara | Nijemi ključar

trebat će ti vremena
da oljuštiš sve slojeve
moga srca
Što će ti to
Što ćeš tamo naći
samo pola pumpe koja još radi
iz navike

prpošnost proljeća zamijenih
smirenom mudrošću jeseni
ali njezina raskoš
ne utaži glad
srce se pobuni
duša uzvine
oživješe mirisi
i okamenjene slike

tad još bih tražila
riječi u šutnji dodirom
dopunjavala glazbu uzdahom
prizivala ljubav

hladnoću kostiju
nemušte misli
hibridne osjećaje
moj most u nebo vodi
a neistkane sne
i snoviđenja pakla
brava teška čuva
nijemoga ključara

ali što ti sve to pričam
pa mi se odavno znamo
od prvog stiha još
što obavi nas samoćom