.
Odavno ležim na bolnoj strani
čuvajuć' leđima zid.
Blokove sjete,
sumnje i strasti,
vezuju laži i stid.
Upireš oči
u staru uru,
bol mjeriš vremenom.
Ja, prema oknu
prastarih lipa,
mjerim ga sjemenom.
Sazidali smo
bedeme hladne
sred naše postelje.
Možda se netko
usudi reći
'Živote, dosta je!'
Godine Lipa
pluća nam cijede.
Još samo uzdiše zid.
Zgužvane ruke,
usahle suze,
i davno izgubljen vid.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.