Vesna Andrejić Mišković | Moje ljubičasto nebo

Mudrost u oku ptice,
(koju ne posjedujem)
i sva dosadašnja
odustajanja od sebe,
skupljena na hrpu
loših navika,
leže u besmrtnoj kaljuži
lažnih molitvi.
U srcu bez klijetki
i pretklijetki,
koje sam prisvojila
začetkom sumnje,
(još u embriju)
u svoj bitak,
obitava istina,
stjerana u kut
promatračevog oka.
Mjesec se ugnijezdio
na vrhu najduže vlasi,
iščekujući moju nepažnju,
kako bi otuđio
ovo malo ljubičastog neba
s mojih usana,
koje sam
(nadam se )
spremila na sigurno.