Alijana: Noćas

Noćas me vjetar,usred tišine,
posljednji puta lagano taknu.
Zatvori mi vjeđe nemirom nježnim
i svu moju stvarnost dahom odmaknu.

Zaboravih na tren, očarana sasvim
da dušu od pijeska nebo mi stvori.
Gle,pa ja sam,od svih bića
najviše koje sudba zavoli.

I popusti vjetar uzde sanjaru
da tajne vječnosti otkrivam sama,
pusti da otpluta tišinom.
Ja predah se sasvim,sasvim bez srama.

Ne sjetih se da tijelo korijenje ima
dok oda sna mene ne prekinu glas:
-Kao svijetlo-reče tama
-ti mi sasvim pripadaš.