“Bok Jure! Pa gdje si ti? Nisam te vidio sto godina. Gdje si se skrio? Jesi li u penziji?”
Tako ti je to kada nekoga sretneš nakon nekoliko godina. Odmah želi sve saznati. Najbolje bi bilo da sam pisao dnevnik i sada ga samo tutnuo Anti pa neka ga na miru proučava. Tako bismo odmah mogli krenuti s pitanjima o vremenu i politici. Uostalom baš mi i nije do razgovora. Peče me cijela usna šupljina i ždrijelo. Reče doktorica da sam dobio gljivice od antibiotika koji pijem pa mi je prepisala drugi. I sad, na izlazu iz ljekarne naletim na Antu.
“Ja sam tu, a gdje si ti? Vratio si se doma?”
“Ma vraga! Došao sam malo na odmor. Bio sam na krstarenju Jadranom i sada ću biti par dana u Trogiru pa onda nazad u dijasporu.”
“Aha, lijepo. Baš mi je drago da smo se sreli.”
“Vidiš to ti je snaga misli. Jučer sam mislio kako te moram nazvati i evo danas naletim baš na tebe. Mislima sam te dozvao. Hajdemo nešto pojesti. Upravo sam krenuo ovdje na ručak.“
Restoran Riva taman je uz ljekarnu. Bolje rečeno terasa restorana je na samom ulazu u ljekarnu. Očito nam je bilo suđeno da se sretnemo.
„Ma kakav ručak? Ne mogu ništa pipnuti. Ništa ne mogu jesti. Pijem sokove, jogurte i Čokolino k'o malo dijete.“
„Ma daj! Na dijeti si?“
„Kakvoj dijeti? Vraga! Nadrapao sam sa zubima.“
„Sa zubima? Pa zar nisi ti imao problema s glavoboljom?“
„E moj Ante. Sve me strefilo. Prije par mjeseci dao sam napraviti most kako bih zatvorio rupu gdje fali šestica, lijevo gore. Sve je izgledalo dobro do prije desetak dana, a onda je krenula bol. Upalio se zub koji drži most – petica. Nije bilo pomoći pa se morao izvaditi. Zanimljivo je to da sam taj zub popravljao još kao student. Tada su napravili krunicu koju sam prije pet godina zamijenio novom - bijelom. I tako je to trajalo. Povremeno me uz glavobolju bolio i taj zub, no zubarica je mislila da je sve u redu. I sada, vidiš, nije bilo u redu. Na vrhu jednog korijena ostala je mala praznina i tu se stalno stvarao upalni proces. Izvadio sam zub i zubarica je izbrusila sljedeći, za novi most. Pio sam antibiotike da se rana ne upali i vidi vraga, dobio sam gljivice po usnoj šupljini i ždrijelu. Ništa ne mogu jesti.“
„Ali piti možeš. Hajdemo onda popiti kavu ili čaj.“