Sebastijan Kalinski | Tračak pjesnika

Pjesnik je jutros postao čovjekom.
Građaninom, putnikom i sinom.
Gledao je zgrade u magli
i ljude u tramvaju.
Gledao je ptice kako kruže
i automobile koji trube.
Kiša je bila nesnosna,
a on je tražio tračak pjesnika.

Boris Marić | Duh

Suvišno je govoriti
Pušaču o štetnosti cigarete
Jer on poznaje
I njene blagodati
Čovjek je dijete
Krvavih koljena
Ponovo će trčati
Makar to značilo
I umrijeti.

Mario Kovačević | O rođenju i rađanju

Mario Kovačević, 2014.

Nemam objavljenu knjigu iako povremeno pišem kratke autobiografske priče. Nisam dosad nigdje objavljivao osim na vrlo neselektivnom portalu (ime poznato redakciji) par pjesama prije nekoliko godina, ali već duže vrijeme ne zalazim na taj portal.

Nemam blog, a niti Facebook stranicu iz razloga koje ovdje ne treba posebno elaborirati.

Priča o rođenju je ujedno i malo prošireni početak biografije.

***

O rođenju i rađanju

Rođen sam jednog vrućeg utorka na kraju ljeta, oko 5 i 15 ujutro, kad je  vrelo sunce milostivo dopustilo da malo svježine dopre do ranoranilaca i onih koji se spremaju na spavanje; u gradu na raskršću puteva prema svim stranama svijeta, a posebno prema istoku i zapadu. Gradu smještenom između naoko lijene, a zapravo opake, prljave rijeke i poveće šumovite gore kojom su nekad davno harali medvjedi. Negdje na granici europske civilizacije i balkanske provincije. Ili obratno. U problematičnoj regiji koja proizvodi više povijesti nego što može podnijeti.

U to nevino doba između ratova i ideoloških  blokova, dok je JFK još bio živ..

Zanimljivo je da se ničeg prije svog rođenja ne sjećam.