Vlasta Sumarev | Gospodin

Opet ste pijani krenuli s jutrom
Klimajući postrance uz rub ulice
S cekerom punim ispijenih dana
Mrzeći sebe  u zrcalu lice
Koje odavno više ne liči na vaše
Gospodine

Mutne su slike i samoća grca
Bijeg je to od samoga sebe
Samo još gutljaj pa da se skriješ
Piješ i piješ, naliješ se
A svijet se uvijek istim ritmom vrti
(moj) Gospodine

Još ste pijani i još ste živi
Za divno čudo Bog vas voli
Ceker je tuga ružnih godina
U svakom gutljaju loša sreća jer
Neki su odavno samo ledina
(moj) Gospodine

Krenite s jutrom dan se rodio
Ulica teče prozirnom linijom
Budite lik mistik il' gad podao
P'jan il' trijezan, vaš odabir
Bez grižnje savjesti ostajte svoj
(moj) Gospodine

Vlasta Sumarev | Stalo mi je

Ako se ne javim kad odlazim
Znači da tugujem u sebi
I da se nećkam
Lomim popola
Da brojim sekunde do povratka
A još nisam ni otišla

Ako se ne javim kad odlazim
Srce mi se steglo
Prsa ne dišu tek plitko uzdišu
Zakopčane misaone impresije
Nosim iza u vlasištu bola
Sustežem se od njega
Natovarena čekanjem
Povratka

Ako se ne javim kad odlazim
Ne očekujem čekanje
Jer tko još čekati hoće
Ono je kao ponudjeno voće
Pojede ga vrijeme ili crvi
Biti daleko sam
Nije posljednji put
Kao ni prvi

Ako se ne javim kad odlazim
Ne znači da ne žalim
Put je totalno opravdan
Neravan neutaban banalan
Duboko stisnute emocije
Osmjehuju se podvojene
Čine fatamorganu
U pustinji
Slobode

Vlasta Sumarev | Teatar

Jutros su se naoblačile sumnje jer ga ni pozdraviti nisam stigla poželjeti.

Suviše su duboko potonuli nasmijani dani i trenuci kad se letjeti htjelo bez jednog krila što se ispostavilo nemogućim.

Jednim okom žmirkam na dan pokisao od tuge i praznine srca. Druga polutka mozga skriva se iza crnila koje iznenada napada bujicu već ionako prisutnog malodušja.

Danas ili bolje rečeno sada ne bih bila nigdje i ni sa kim. Najradije bih da se ne poznam(jer je uistinu to zapravo pravo stanje mog (ne)poimanja sebe) kad sam u stanju gubljenja iluzija i kad se uragani lome iznad nemoćnih pokušaja sakupljanja raskidanih misaonih mozgovnih funkcija.

Umrijeti nije izlaz još manje spas iz ove zamke ulovljenog ludila.

Lucidnom mikroidejnom nadom  hvatam nevidljivu zračicu svjetla za koju vješam svo proliveno crnilo krvožilnih tekućica s najhrabrijom mišlju da će umiriti tokove i sustići tihe ritmove prelijevanja duše.

Možda ako pozdravim sivilo današnjice čarobnom mišlju uspijem preusmjeriti olujne pljuskove napadački raspoložene.

Iako krhka poput opne posteljice iz koje me u besramno neizdržljivom bolu izbacio trud materine utrobe stojim na vjetrometini iznakažena ožiljcima postojano dosljedna ženskoj izdržljivosti.

I ne dam se razumna osim kad me ludilo povuče

u tamne vijuge bezmozgovnih katakombi.

U tom mračnom ambisu ne vidim ničije ruke

spasa.

Samo hladan mramor da smo jednom prošli

kroz isti teatar života.

Vlasta Sumarev | Randevu

Užurbano zadihana kao da kasni
Na prvi (od bezbroj) randevu
Sa svojom individualnošću
Polijeće sjetna niz obronke slutnje
U pravi proljetni ambis

Vlasta Sumarev | Djetinjstvo

Listam godine
Preslagujem sjećanja
Otimam se zaboravu
Osmjehujem  djetetu
Pritajenom u uglu
Skrovitih nestašluka

Vlasta Sumarev | Jutarnja previranja

Kronično lijeno žmirkajući
Puštam jutro
Sto se razmaklo od noci
U naslonjač mirisan i
Topao od meskoljenja
Misli

Vlasta Sumarev | Putnici

Zastalo  vrijeme u meni
I ja u njemu
U nekom lijevom džepu
Pored srca
Dok se ispraćalo
I dočekivalo
Vlakove

Vlasta Sumarev | Idi

Zakopčaj se u sebe
I idi
Bez osvrtanja
Gotovo da nije ostalo
Nšta
I nitko neće primjetiti
Da je utrnulo svjetlo
Tvoje duše

Vlasta Sumarev | Srce

Zavjetrina godina
Samovanja
Srce se ozrcalilo
U očima
Užurbani žurno
Žure

Vlasta Sumarev | Starac i vrijeme

Sjedi zgrbljen stisnutih očiju
Ruku u krilu smještenih
Što li prevrće kroz
Misli
Boji li se dana
Koji ga sustižu

Vlasta Sumarev | Rasulo se

Nisu ruke ispraznile
Vrijeme
Procurio je život
Kroz prste

Vlasta Sumarev | Žena

Jednostavno me zagrli
Šutnjom
Bez suvišnih
Kretnji
Dodirom mekih usana
Ispij gorkost
Misli
Rukama nježno
Dotakni usporeni
Ritam
Duše
Svuci crninu
Korote
Odškrini vrata
Poezije
Tu me ima
Među riječima
I slovima
Još ponekad 
Uspijevam izreći
Sebe
Kao Ženu