Vladimir Vidrić | Ex Pannonia

Kad smo pred osam ljeta
Za crnim panonskim lugom
Gradili zaseoke
I zemlju orali plugom;
I kad smo kraj mutnih voda
Dizali bijele vile —
Onda su noći divne,
Jasne i mjesečne bile.

Vladimir Vidrić | Ambrozijska noć

Viču bozi — a nad njima visom
Zaplavila ona nojca silna;
U Olymp se zalijaše sjene,
Pjesma zvoni tiha i umilna.

Zlatnu liru uze lijepi Sminthej
I u božjem krugu dira strune —
Stišalo se kolo od bogova,
Duše su im nijeme — tuge pune.

Vladimir Vidrić | Mentor i pjesnik

Isluženi augur tremovnikom.
Nosi žaru s Jupitera likom.
I teška je, puna je sitniša,
Dadoše ga ljudi s okoliša.

Ovdje stoji statua Atene,
Uz nju dobra slika sove njene,
A u kutu do te mudre ptice
Sklonio se mladić kriomice.