Vedran Volarić u KiC-u, kao gost časopisa za književnost "Kvaka", predstavio je svoj nagrađeni roman "22 stoljeća"

30. 5. 2017. u KiCu, Preradovićeva 5, Zagreb, časopis Kvaka je održao književnu večer uz druženje s Vedranom Volarićem, mladim piscem koji po svojoj zrelosti i načinu rada pred sobom ima velike mogućnosti.

Povod ovom druženju prvenstveno je objavljivanje romana "22 stoljeća", s rukopisom za koji je dobio nagradu “Ivan vitez Trnski 2016.”, ali dotaknuli smo se različitih tema vezanih za "zanat" pisanja, objavljivanje i izdavaštvo, za ciljeve i ambiciju...

Pisac uglavnom orijentiran na fantastiku (s povremenom sklonošću satiri), objašnjava kako najviše voli situacije i teme koje bi mogle - ali i ne moraju - biti nadnaravne, bajkovite, te daje na volju svakom čitatelju da odluči kako će ih shvatiti. U svojim djelima dotiče se vječnih pitanja i mitoloških koncepata, bez da ih stavlja u prvi plan, što njegovim pričama (i spomenutom romanu) daje intrigantnu pozadinu s relevantnošću za svakog čitatelja posebno.

Kao poznavatelj uspješnih svjetskih pisaca (a i filmova iz kojih preuzima brz, vizualni karakter radnje), Vedran nam je predočio kako iz njihovih djela planski uči kako pisati, strateški prepoznajući tehnike koje su zajedničke, koristeći ih kako bi svojim djelima dao pamtljivost i upečatljivost, pritom s lakoćom zadržavajući vlastiti identitet. Kao uzore spominje posebno Murakamija i Childersa, kako tematski, tako i stilski.

Vedran Volarić definitivno je ime koje će se zapamtiti ne samo po nagrađenom romanu "22 stoljeća" (vjerujemo de ne i zadnjem) već i po brojnim kratkim pričama za koje je kroz godine ustajnog rada također osvojio mnoga priznanja i nagrade.

Zahvaljujemo Moniki Haraminčić na čitanju odabranih poglavlja iz knjige "22 stoljeća". Posebno hvala upravi KiCa na prostoru, te svima koji bili prisutni te svojim komentarima i pitanjima obogatili ovo događanje. (V.S.)

Vedran Volarić vodi nas u svijet 22 stoljeća

Vedran Volarić – o pisanju

Vedran Volarić pričat će o svojim mnogobrojnim kratkim pričama i o nagrađenom rukopisu te ujedno i prvom romanu „22 stoljeća.“

Dobro došli u svijet fikcije!
Vrata su otvorena.

30. svibnja 2017. – utorak, s početkom u 19:00 sati, Kulturno informativni centar, Preradovićeva 5, Zagreb

Vedran Volarić

Vedran Volarić rođen je 1988. u Koprivnica. Osnovnu školu pohađao je u Virju, a opću gimnaziju u Đurđevcu, dok je diplomirao komunikologiju na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu.

Pisanjem romana i kratkih priča bavi se posljednjih deset godina. Djela mu se najčešće bave znanstvenofantastičnim, psihološkim, filozofskim, kriminalističkim, bajkovitim, ljubavnim i satiričnim temama.

Do sada mu je objavljeno pedesetak kratkih priča na hrvatskom te nekoliko njih na engleskom jeziku, koje su zajedno preko različitih međunarodnih natječaja objavljene stotinjak puta (časopisi, zbornici, internet i radio.) 

Nakon nagrade za najbolji neobjavljeni rukopis autora do 35 godina starosti „Ivan vitez Trnski“ 2016., njegov prvi roman „22 stoljeća“ objavljen je 2017. u nakladi Društva hrvatskih književnika Podravsko – prigorski ogranak.

Objavljen je prvi roman Vedrana Volarića „22 stoljeća“

Nakon što u prvom stoljeću dvojica poraženih ratnika u bijegu usred pustinje naiđu na neobičnu bocu vode (naizgled „dar s neba“) koja im spasi živote, započinje priča o pet muških i pet ženskih likova koji kroz svojevrsne reinkarnacije žive sljedećih dvadeset i jedno stoljeće, nesvjesni da su već disali ovim svijetom, nesvjesni da svaki njihov čin, nevažno koliko se malen i besmislen u tom trenutku činio, stvara budućnost svijeta i njihovog novog postojanja.

Roman čine različiti likovi koji na različite načine žive u različitim vremenima, ali sa sličnim krajnjim ishodima. U tom smislu roman govori o neprestanom ponavljanju povijesti i domino efektu. Odnosno, različite situacije u koje likovi dolaze ne govore samo o presudnim i neizbježnim životnim pitanjima, kao što su razlika između dobra i zla, ljubavi i mržnje te svjetlosti i tame, nego i o razlozima zbog kojih ljudi donose odluke koje ih nose prema (ne)izvjesnoj budućnosti.

Ovo djelo Vedrana Volarića, jamačno inspirirano „Atlasom oblaka“ Davida Mitchella, može se čitati i kao zbirka priča, i to ne nužno kronološkim slijedom, čemu u prilog ide i naizgled relativna tematska samostalnost svakog od poglavlja, koja su, osim toga, pisana i različitim stilom te oblikovana različitim grafičkim elementima, što romanu daje i obilježja konceptualnosti. No, u prvom planu ipak je – priča sama.

Vedran Volarić | Mojih deset izjava...

... koje se ne bi smjeli reći spisateljima

1. Kada ćeš pronaći pravi posao poput normalnih ljudi?

2. Protagonist u tvojoj priči je psihopat. Je li to autobiografsko djelo?

3. Pronašao/la sam mnogo pravopisnih i gramatičkih pogrešaka u tvojoj priči. Želiš li ih vidjeti?

4. Ako ćeš ikada biti uspješni pisac…

Vedran Volarić | Dvije strane

Jednom davno na jednoj izgubljenoj zemljopisnoj karti bijahu dva različita načina razmišljanja, dva suparnička tabora, dva sasvim različita svijeta. I jedni i drugi željeli su da njihove ideje zavladaju čitavim prostorom što postojaše. I jedni i drugi žudjeli su za moći i ugledom. I jedni i drugi bijahu spremni izgubiti život za ono u što vjerovaše.

Vedran Volarić | Slijepac

SLIJEPAC

Oduvijek sam živio u tami. Ljudi kažu kako nije loše živjeti sa četiri osjetila; opip fantastičan – tek što dotaknem nekome lice, stvaram sliku te osobe; okus magičan – čim površno jezikom okusim hranu, znam u potpunosti kakav će okus imati; njuh nevjerojatan – mogu na daljinu raspoznati svoju okolinu; dok je sluh jedan sasvim novi svijet – žubor je voda, pucketanje je vatra, zviždanje je vjetar, rominjanje je kiša, brujanje su vozila, strojevi i aparati, glasovi su ljudi i životinje.

Bio sam uzbuđen kada su me informirali da ću biti prvi koji će nakon tame progledati. Potom me počinjao progoniti osjećaj tjeskobe, koja je ubrzo izrasla u nesigurnost, a nesigurnost u strah.
  
Čak i sada dok stojim pokraj velikog prozora, mogu osjetiti kako mi srce brzo kuca.